Kad vas netko tretira kao da ste glupi ili ludi, to radi iz jedne vrlo površne emotivne pozicije. Iz emotivne pozicije u kojoj vas zapravo nema. Nema uvažavanja vaše perspektive, nema želje za razumijevanjem ili povezivanjem. Sve što postoji je obrana koja negira drugoga.
U engleskom jeziku postoji jedna jako lijepa riječ koju u hrvatskom jeziku nemamo. To je riječ gaslighting. Dobro, možda sama riječ nije lijepa, jer je Google prevodi kao “vrstu psihološke manipulacije putem koje osoba teži posijati sjeme sumnje u ciljanu osobu ili u članove ciljane grupe, čineći ih da propituju vlastito sjećanje, percepciju i zdrav razum”. Ali je lijepo da ta riječ postoji, barem na engleskom, jer je u hrvatskom jeziku najbliže što imamo fraza “činiti nekog ludim”.
Gaslighting je zaista jedna vrsta zaluđivanja koja “ciljanu osobu” šokira, jer je ono što čuje ili vidi toliko u neskladu s njenom percepcijom. Taj nesklad je namjeran, nije riječ o međusobnom nerazumijevanju, već o agresiji kojoj je cilj iskrivljavanje percepcije realnosti drugoga.
Zvuči opasno? I jeste opasno. Ali jedino ako osobi koja ovu manipulaciju koristi vjerujete. Bolje rečeno, jedino ako u tu osobu imate povjerenja.
Gaslighting se temelji na: negiranju tuđe percepcije, skretanju komunikacije, laganju i unošenju kontradikcije. Ako osobi koja to radi vjerujete, komunikacija može ići samo u dva smjera: u agresivno uvjeravanje u ispravnost vlastite percepcije ili u povlačenje i nesigurno pokušavanje opravdavanja. U prvom slučaju trošite svoju energiju i zdrav razum na uvjeravanje, a u drugom je sjeme sumnje posađeno, pa oslabljujete sami sebe sumnjom u vlastitu percepciju.
Puno su češće žrtve ovog destruktivnog obrasca žene. Po mom mišljenju, to je zato što su žene u (vrlo nedavnoj) prošlosti imale znatno manja prava nego muškarci, pa su se njihova riječ i percepcija smatrale manje važnima.
U najgorim primjerima, žene izložene ovakvoj vrsti slijepe agresije zaista završe na psihijatriji ili, zbog uvjeravanja da im nešto nije u redu s pamćenjem, sa znatnim gubitkom sjećanja. Što i dalje ne znači da su osobe koje su nosioci ovog destruktivnog obrasca u potpunosti loše ili zle. To samo znači da uz sve kvalitete i talente koje potencijalno mogu imati, jedan destruktivan dio sebe nisu upoznali i nemaju ga pod kontrolom.
Kada vas netko tretira kao da ste glupi ili ludi, to radi iz jedne vrlo površne emotivne pozicije. Iz emotivne pozicije u kojoj vas zapravo nema. Nema uvažavanja vaše perspektive, nema želje za razumijevanjem ili povezivanjem. Sve što postoji je obrana koja negira drugoga.
Iako će mnogi od vas ljude koji su nositelji ovog obrasca jednostavno nazvati zlima ili lošima, gaslighting je zaista obrana. I, kao i sve obrane koje su u djetinjstvu ili kasnijim traumatičnim iskustvima imale svoju svrhu, i ova obrana kasnije postaje nekontrolirano oružje usmjereno protiv drugih, naročito onih koji su bliski.
Kao i svaki destruktivni obrazac, i ovaj može biti prisutan u cijelom rasponu – od vrlo malo do izrazito puno. Muškarac koji je kao dječak izbjegavao majčine neshvatljive promjene raspoloženja i agresivna naređivanja “praveći se lud” kasnije će to, u većoj ili manjoj mjeri raditi i svojoj partnerici kad god ga nešto u njenom ponašanju podsjeti na majku. Što su traume izloženosti majčinoj emotivnoj nestabilnosti ili agresiji bile veće, to će više biti i okidača. A ako je majčino ponašanje bilo izrazito traumatizirajuće, naročito u ranoj dobi, onda i sama činjenica da je partnerica žena može biti okidač za strah i agresiju.
Ovaj obrazac može nastati i zbog direktnog prijenosa – netko je činio ludim mene, pa ja činim ludima druge. Ili može nastati zbog više različitih vrsta izigravanja dječjeg povjerenja, jer je u temelju ovog obrasca zapravo uništeno povjerenje.
Nositelj ovog destruktivnog obrasca, u trenucima kada je njime obuzet, reagira bez povjerenja i bez poštovanja prema drugome. Cjelokupna percepcija drugoga se odbacuje kao nevrijedeća. Nositelj ovog destruktivnog obrasca to radi kako bi sačuvao postojeću pozitivnu percepciju o sebi, jer ne postoji povjerenje da bi mu unošenje perspektive drugoga donijelo išta dobro.
Nositelj ovog destruktivnog obrasca je zaista samo nositelj. On ga ne osmišljava sam, on ovo toksično oružje ne uzima svjesno kako bi drugima naškodio. To znači da je taj obrazac neka vrsta parazita na njemu samome, jer ga ograničava u razvoju, krade od njegove emotivne inteligencije koja se može razvijati jedino u kontaktu s drugima, kroz uvažavanje perspektive drugih i to po mogućnosti, kroz uvažavanje što je više moguće različitih perspektiva.
S osobom koja je nositelj ovog destruktivnog obrasca moguće je komunicirati jedino na vlastitu štetu, jer susreta u komunikaciji nema. Smisao ovog obrasca je upravo izbjeći susret, izbjeći kontakt, izbjeći komunikaciju u kojoj postoji dvoje.
Kada je ovaj obrazac aktivan, imati povjerenja u nositelja ovog obrasca je opasno. Ovaj obrazac se temelji upravo na iskorištavanju povjerenja. Zato, ako imate osjećaj da vas netko čini glupom ili ludom, uzmite to za ozbiljno. Naročito ako je riječ o partneru, jer šok i nevjerica koju pri tom osjećate su tu s razlogom. Ako vas netko uporno “krivo razumije”, ako ignorira temu razgovora i nameće nešto sporedno, ako imate osjećaj da vas ne vidi i ne čuje, odustanite. Odustajanjem dobivate puno. Dobivate natrag povjerenje u sebe i svoju percepciju stvarnosti.
Tomica Šćavina
Kolumna je objavljena u magazinu Sensa u kolovozu 2019.