Kreativnost kao stil života – Tomica Šćavina

Kreativnost kao stil života

Kreativnost je vezana uz mnoge paradokse. Visoko je cijenjena, ali je često i ignorirana. U društvu se potiče, ali i omalovažava. Izraz je ljudske slobode, ali i usamljenosti i izolacije. Njegovanje kreativnosti kao životnog stila znači njegovanje fleksibilnosti i otvorenosti prema životu.

Kada se spominje kreativnost, većini ljudi najprije na pamet padaju umjetnici – slikari, kipari, pisci, arhitekti, glumci… Međutim, kreativnost se može manifestirati i u svakodnevnim aktivnostima kao što su kuhanje, uređenje stana, igra s djetetom, kreativno rješavanje problema na poslu ili u međuljudskim odnosima. Prema novijim teorijama kreativnosti, kreativnost nije elitna sposobnost rijetkih, već sposobnost koju imamo svi, samo se razlikujemo u tome koliko je koristimo ili, bolje rečeno, u kojoj mjeri dopuštamo da nam oplemeni život.

Kreativni stil života prije svega podrazumijeva fleksibilnost u mišljenju i visok stupanj otvorenosti prema događajima, ljudima, novim spoznajama i, općenito – prema životu. To u prvom redu znači shvaćanje problema kao prirodnih životnih pojava i prijateljski stav prema promjenama, makar se one isprva činile nepovoljnima. Problema uvijek ima i život nam nikada ne nudi gotova rješenja, ravnotežu, sigurne i sređene uvjete života. Dapače, život nas u pravilu uvlači u situacije u kojima se ne snalazimo i u kojima svoje želje i ciljeve ne možemo ostvariti na poznate, uhodane načine. Izbjegavamo li se suočavati s problemima i rješavati ih, oni postaju sve veći, gomilaju se, rastu do te mjere da nas čine da se osjećamo nesposobnima za traženje izlaza. Američki pisac Eldridge Cleaver je to izrazio vrlo jednostavnim riječima: “Ako ne sudjeluješ u rješavanju problema, onda si dio problema”.

Težnja sigurnosti bez promjena ne vodi prema lijepom i ugodnom životu, već upravo suprotno – prema stagnaciji i mrtvilu. Mada problemi uzrokuju frustraciju, napetost, brigu, a nerijetko i sukobe, problemi i promjene su znak života. Suočavanje s problemima i otvorenost za promjene nas čini da se osjećamo dijelom životnog tijeka, da se osjećamo živima. Ovakav, afirmativan stav prema problemima i promjenama nas podiže na položaj kreatora vlastitih života.

Kako bismo mogli živjeti na taj način, važno je stalno razvijati fleksibilnost u mišljenju. Rigidnost u stavovima ili vjerovanje u samo jednu istinu dovodi do unutarnjeg “otvrdnjivanja”, odnosno do prividne snage koja ispod sebe krije opet isto – stagnaciju i mrtvilo. U nama se stari stavovi (naročito ako su usvojeni u obitelji) često bune protiv promjena i to može biti vrlo zbunjujuće, pa čak i bolno, ako nam je određeni stav predstavljao neku zonu sigurnosti.

Kao izvrstan primjer fleksibilnosti u mišljenju nam može poslužiti poznati američki psiholog Abraham Maslow koji je u početku svoje karijere bio veliki pobornik biheviorizma, pravca u psihologiji koji je usmjeren isključivo na ponašanje. Prema ovom pravcu, unutarnji svijet čovjeka nije toliko važan, već je važno ono što je mjerljivo, pa u okviru tog pristupa psiholozi analiziraju kako ljudi uče neka ponašanja i kako se to ponašanje može mijenjati. U vezi svog stava prema biheviorizmu, Maslow je izjavio: “Prvorođeno dijete me promijenilo kao psihologa. Biheviorizam kojim sam ranije bio oduševljen mi je odjednom počeo izgledati glupo. Kad sam postao otac, moj se život potpuno izmijenio”.

Nekreativna ličnost bi se čvrsto držala svog stava, pa makar taj stav i osiromašio emotivni odnos s djetetom, ali kreativna ličnost kao što je Maslow će prevazići ono što bi “netko mogao misliti” – na primjer, da uskače sam sebi u usta, da je nedosljedan ili da nema čvrst karakter. Kreativna ličnost će priznati grešku i sljedeći stav koji će zauzeti će uvijek uzeti s rezervom – kao trenutnu najbolju interpretaciju, a ne kao dovršenu istinu.

Kreativnost je vezana uz mnoge paradokse. Visoko je cijenjena, ali je često i ignorirana. U društvu se potiče, ali i omalovažava. Izraz je ljudske slobode, ali i usamljenosti i izolacije. Ponekad se kreativna ideja javlja lako, a ponekad je taj proces mukotrpan. Umjetnik može istovremeno biti i slavna i tragična figura. Ponekad se stvarateljima divimo, a ponekad ih oštro kritiziramo ili im zavidimo. Prepreke koče, ali istovremeno i potiču kreativno izražavanje.

Kako bi odolio izazovima koje izazivaju ove dualnosti, kreativan stil života zahtijeva želju za upoznavanjem i istraživanjem, ne samo svijetle, nego i tamne strane života. Njegujući i razvijajući ovaj životni stil, uviđamo da je doživotni osobni razvoj i upoznavanje života jedino što nas u raznim periodima života može učiniti da se osjećamo živima. Talijanski psiholog Cesare Mussati se tijekom svog dugovječnog života razvijao u, ni više ni manje, nego u 50 različitih zanimanja. U svojoj devedesetoj godini života je izjavio: “Ponekad sretnem svoje učenike i pomislim: Bože, kako su stari. Nisu u životu pronašli sebe i svoje talente i život im protječe besmisleno. Što se mene tiče, u sljedećem životu sam odlučio biti skladatelj, jer za to sada više nemam vremena”.

Kreativni stil života nam omogućuje stalno otkrivanje novih slojeva samoostvarenja i daje nam duboki osjećaj smisla. Mogu ga njegovati i vjernici i ateisti, jer bogolike kvalitete kreacije budi u samom čovjeku, a ne unutar nekog sustava vjerovanja. Dapače, preveliko pridavanje kreativnih kvaliteta božanstvima nam onemogućuje da te kvalitete pripišemo sebi, a samim time i da ih ostvarimo u ovom materijalnom svijetu kakav on jeste. Sličan učinak ima i tvrda negacija duhovnosti koja jača kritičko poimanje svijeta i ograničava misao koja bi mogla niknuti iz suptilnog doživljaja svijeta, a ne samo iz logičkog promišljanja.

Kreativni stil života se gradi kroz niz životnih odluka koje nas vode u pravcu većeg stupnja slobode i kvalitetnijih odnosa. Strast s kojom možemo pristupiti kreiranju novog jela, uređenju sobe, smišljanju poklona, uživljavanju u igru ili aranžiranju buketa cvijeća je puno manja kada smo emotivno ograničeni lošim odnosima ili robovanjem poslu koji nas ni malo ne zanima. Frustracije koje donosi život – bilo da su vezane uz privatni ili poslovni život – možemo shvatiti kao poticaje za transformaciju. Frustracije su važne, one nam trebaju kako bismo osjetili da se ne ostvarujemo onako kako bismo mogli. Sa frustracijama i bez njih, u periodima mrtvila i u periodima živosti i originalnosti, kreativnost je stil života koji uistinu vrijedi njegovati.


Tomica Šćavina, svibanj 2015.
Kolumna je objavljen u magazinu Sensa.

Podijeli
© 2024 Tomica Šćavina - Upoznajmo ljudsku prirodu