Impuls koji vas pokreće – Tomica Šćavina

Impuls koji vas pokreće

Newtonov zakon akcije i reakcije glasi: za svaku silu akcije koja djeluje na neko tijelo postoji i sila reakcije koja je istog intenziteta i pravca kao i sila akcije, ali suprotnog smjera. Primjerice, ako iz topa ispalite kuglu, top će se trznuti prema natrag. Ili, odgurnete li se o pramac pri iskakanju iz broda na obalu, brod će krenuti prema natrag.

Postoji i jedan prilično nepoznati psihološki zakon koji funkcionira po sličnom principu. Kad poduzimate akciju iz nekog emotivnog impulsa, tom akcijom taj impuls hranite. Vaša akcija prema vani uzrokuje reakciju prema unutra. Što to zapravo znači?

Recimo da nešto radite iz iracionalnog osjećaja krivnje. Primjerice, imate se naviku ljudima opravdavati bez razloga. Opravdavanja dolaze iz osjećaja krivnje koji vašim opravdavanjem biva nahranjen. Akcija (opravdavanje) stvorila je energetsku silu prema unutra (reakcija) koja je nahranila taj impuls, utabala put, potvrdila istinitost nečeg što je sasvim iracionalno.

Bolje rečeno, iracionalno je ako u obzir uzimamo samo sadašnjost. Bezrazložan osjećaj krivnje koji vodi prema opravdavanju nekada davno je sigurno imao svoje razloge za postojanje. To je odjek prethodnih iskustava u kojima ste se morali prilagoditi uvjetima u kojima ste odrastali na način da usvojite poziciju krivca.

Krivnja koja je nekada imala zaštitnu ulogu (ako se osjećam krivom, pazit ću da ne napravim nešto što će razultirati nečim lošim po mene) danas je poznato „sigurno“ mjesto koje vam zapravo oduzima snagu i izlaže vas povredama, jer postajete laka meta onima koji su skloni okrivljavanju.

Zakon akcije i reakcije djeluje i kad je u pitanju strah. Ustajete li usred noći kako biste provjerili jeste li zaključali vrata, iako „znate“ da jeste, tom akcijom hranite svoj straha. Hranite impuls koji vas je naveo da još jednom provjerite jesu li vrata zaključana. Samim time put od impulsa straha do akcije zaključavanja postaje utabaniji.

Isto je i sa sramom. Svaki put kad poslušate sram, osnažili ste ga. Primjerice, odustanete od toga da nadređenog pitate za povišicu koju, s obzirom na duljinu staža i količinu posla, zaista zaslužujete. Poslušavši sram, poslali ste svom sramu poruku da je on u redu, da je on vaš zakon, da vas ima pravo ograničiti. To, naravno, nema veze s istinom. To samo znači da vas je netko nekada ograničio kad je u pitanju komunikacija s autoritetima. Primjerice, pred ocem niste imali pravo glasa ili, kad ste nešto tražili, to nikada niste dobivali, pa vam je postalo neugodno bilo što za sebe tražiti.

Sram je specifičan jer je akcija najčešće zapravo pomanjkanje akcije. Kad se sramimo, ne djelujemo, želimo se sakriti, postati nevidljivi. No to susprezanje akcije jednako tako hrani sram, čini ga postojanijim, kao i u primjerima s krivnjom i strahom.

Isti zakon akcije i reakcij vrijedi i kad su ugodne emocije u pitanju. Ako nešto radite iz ljubavi, vaš „impuls ljubavi“ će biti nahranjen, podržan, osnažen. Kad nešto radite iz radosti, vaš „impuls radosti“ će biti nahranjen, podržan, osnažen. Kad nešto radite iz njege prema sebi, vaš „impuls njege“ će biti nahranjen, podržan, osnažen.

Njegovanje sebe je posebna, velika tema koja zaslužuje cijelu kolumnu. Ali, kad sam već spomenula njegovanje sebe, pojasnit ću specifičnosti i ove „akcije“. Njegovati sebe možete na vrlo jednostavne načine kao što su – skuhati si omiljenu kavu ili čaj, pojesti zdravi doručak, prileći na pola sata, tuširati se duže nego što vam je zapravo potrebno radi same higijene, sjesti na klupu u parku i gledati prolaznike…

Naravno, tu i je i odlazak na masažu ili frizeru, maženje s mačkom ili vikend na moru. Sve što vas smiruje, sve što zadovoljava vaše potrebe, sve što vas čini prisutnijima u osjetilima je njegovanje sebe. Ono što je pri tom važno je da njegovanje sebe zaista kreće iz impulsa za njegovanjem sebe. Ako idete u šetnju jer „morate iskoristiti lijep dan“, ako idete maseru „jer je to formula za opuštanje“, ako jedete zdravi ručak “jer je to ispravno”, a na more odlazite zato što se to od vas očekuje – nećete se osjećati „odnjegovano“.

Kod nekih ljudi impuls za njegovanjem sebe je toliko zatomljen da ga ni ne osjećaju. Itekako dobro znaju kako je to njegovati dijete, partnera ili kućnog ljubimca, ali istu tu njegu na sebe nikako ne mogu primijeniti. To samo znači da im to nitko nikada nije pokazao. Nitko nije s ljubavlju i njegom ispunjavao njihove dječje potrebe, osluškivao njihove dječje želje, stvarao uvjete koji bi im bili ugodni.

Mi učimo od svojih bližnjih kako se ponašati prema sebi. Usvajamo naviku nebrige ako se naši bližnji za nas nisu dovoljno brinuli. No to ne znači da tako mora i ostati. Sva ona njega koju tako prirodno možemo dati nekom drugom može postati njega koju tako prirodno možemo dati i samima sebi.

Za početak, možemo početi osluškivati… Pitati se puno puta tijekom dana: što želim, što bi mi godilo, što mi sada zaista treba? Možda odgovori neće doći odmah, ali malo po malo, pokazat će se. Isprva sramežljivo, nesigurno. Naravno, ako spadate među ove koji se nisu imali prilike naučiti njegovati…

Impuls kojeg slušate, impuls iz kojeg djelujete, impuls je kojeg osnažujete. Zakon akcije i reakcije. Akcijom prema vani istovremeno stvarate reakciju prema unutra – hranite impuls iz kojeg je akcija potekla. Obratite pažnju na impulse iz kojih djelujete. Hranite one kojih želite da bude više. Nakon ove kolumne, nešto će sigurno biti barem malo drukčije.

Tomica Šćavina

Objavljeno u magazinu Sensa

Podijeli
© 2022 Tomica Šćavina - Upoznajmo ljudsku prirodu