Psihološke kolumne – Tomica Šćavina

Psihološke kolumne

Energetsko iskorištavanje – dinamika davanja i primanja

Nekima je prirodno da dajući drugima zaborave na sebe, a nekima je prirodno da uzimaju koliko god mogu, zaboravljajući na drugoge. No, koliko je to zaista prirodno? Pažljivo sa svojim davanjima! Ona nisu beskonačni resursi za druge.

Smisao mržnje i zavisti

Mržnja i zavist su najodbačeniji osjećaji. Toliko su odbačeni da su prozvani smrtnim grijesima. No, koja je njihova stvarna uloga? I što možemo učiniti kako bismo bolje prepoznali mržnju i zavist, kako u sebi, tako i u drugima? "Poznavanje vlastite tame najbolji je način za nošenje s tamom u drugima" - C. G. Jung

Loše namjere bole. Doslovno.

Kad su nečije loše namjere jasne i otvorene, lako ih je primijetiti i na njih reagirati. No, kad su te namjere skrivene, puno toga ovisi o tome koliko su nam instinkti otupjeli zbog prijašnjih loših iskustava. Nekima od nas nije lako vratiti povjerenje u vlastitu percepciju.

Kreiranje cjelovitosti

Instinktivno težimo cjelini. I to ne samo cjelovitom doživljaju sebe, već cjelovitom doživljaju svega. Privučeni smo pogledati sljedeću epizodu serije jer nas se ostavilo u iščekivanju, jer je priča nedovršena, jer priču želimo doživjeti cijelu. Želimo osjetiti cjelovitost obiteljskog polja. Želimo osjetiti cjelovitost sebe. Ljudski je težiti cjelini.

Kad duga veza presuši

Ono što se u dugim vezama i brakovima često događa je navika da neka mjesta susreta postoje, a neka ne postoje. I ako su mjesta susreta koja ne postoje zapravo esencijalna za kvalitetan odnos i ako tu nema pomaka, onda u vezi nedostaje razmjene energije i veza odumire. Ono što mnogi u toj situaciji odabiru je svojevrsna reanimacija...

Psihologija i duša

Riječ psihologija potječe od grčke riječi psyche (duh ili duša) i logos (znanost, učenje) i do sredine 19. stoljeće bila je dio filozofije. Potom se psihologija odvojila od svijeta duhovnosti i filozofije i izrasla u zasebnu granu koja se potom razgranala u mnoštvo zanimljivih pravaca. Sve se više odvajala od duše. I gdje smo sad?

Tko je ovdje lud?

Kad vas netko tretira kao da ste glupi ili ludi, to radi iz jedne vrlo površne emotivne pozicije. Iz emotivne pozicije u kojoj vas zapravo nema. Nema uvažavanja vaše perspektive, nema želje za razumijevanjem ili povezivanjem. Sve što postoji je obrana koja negira drugoga.

O autentičnosti i lažnosti

Za autentičnost je potrebna hrabrost. A kad je nečiji emotivni svijet odmalena tretiran loše, onda se taj emotivni svijet mora prilagoditi, postati "nešto drugo" što ne dovodi do negativnih posljedica. Lažni emotivni slojevi rezultat su uspješne prilagodbe.

Empatija – snaga ili slabost?

Oni koji previše empatiziraju i oni koji premalo empatiziraju, instinktivno su razvili ove svoje "manjkavosti" kako bi preživjeli. Za nekoga je bilo prirodno uklopiti se u emotivno polje svoje obitelji tako da udovoljava drugima i stalno vodi računa o potrebama drugih, a za nekog je bilo prirodno prilagoditi se tako da primarno vodi računa o sebi.

Sve što mi treba je odmor…

Većina ljudi podcjenjuje vrijeme za odmor. Uvijek ima toliko toga za napraviti. Istina, ima i uvijek će biti. No, vrijeme za odmor je nužno kako biste sagledali gdje se u svom životu zapravo nalazite. Kako bi bilo da u svoj planer upišete "vrijeme za odmor"?

Borba pozitivnog i negativnog

Loše vijesti se u nama predugo zadržavaju. Ponekad nas tjeraju da satima ili čak danima razmišljamo o tome. S druge strane, ono dobro i ljekovito često prolazi gotovo sasvim neopaženo. Pozitivne vijesti, umirujući prijateljski glas, nježnost, zahvalnost, pohvala, empatija... Sve to dođe i prođe. Zašto je to tako i što u vezi toga možemo učiniti?

Jesam li to ja?

Introjekcija je riječ latinskog porijekla i znači umetanje, ubacivanje ili unošenje. Kada smo bili djeca, roditelji i ostali članovi obitelji, a kasnije i šire društvo, u nas su "unosili" puno toga. Sve te upute - napravi ovo, reci ono, ne smiješ ni ovo ni ono, moraš i ovo i ono - mješavina su onog što je za nas bilo dobro i onog što je za nas bilo loše.

Na izvoru kreativnosti

Kreativnost je prirodna, neizbježna i sveprisutna. Stalno kreiramo ideje o drugim ljudima, o budućnosti, o samima sebi. Sama naša percepcija je svojevrsni kreativni tijek. Kad smo okrenuti svojoj kreativnosti, na poseban način osluškujemo sebe i kreativno djelo koje stvaramo govori nam nešto novo o nama.

Bez promjene

Ljudi koji se ne mijenjaju imaju motivaciju "sačuvati sebe", ljudi koji se žele mijenjati imaju nešto drugačiju motivaciju: vratiti sebe. Oni vjeruju da je to moguće. Vjeruju da ono što je izgubljeno nije zauvijek izgubljeno. Iz njihove perspektive, ovi drugi koji žele "sačuvati sebe" zapravo su od sebe odustali.

Između ljubavi i agresije

Agresija u vidu prigovaranja, kritiziranja i optuživanja sa ženske strane često se povezuje s pasivnom agresijom s muške strane. A agresija snažno povezuje. Toliko energije ide protiv onog drugog i, jednom kad je puno energije uloženo, teško se pomiriti s tim da je ona potrošena uludo.

Čarolija zvana znatiželja

Znatiželja nam određuje pravac kretanja kroz život, čini nas budnima i živima. A svijet je tako velik i složen da nam nudi beskrajne mogućnosti. Istraživanje nikada ne mora prestati. Znatiželja uvijek može plamtjeti. Radoznalost nas uvijek može voditi. No ne smijemo zaboraviti da je temelj za znatiželju osjećaj sigurnosti.

Mudrost tijela

Jednu od revolucionarnih promjena u području tjelesno orijentirane terapije pokrenuo je američki biolog i psiholog Peter A. Levine. U posljednjih četrdesetak godina, Levine je kreirao terapijsku metodu zvanu Somatic Experiencing. "Trauma nije u biografiji, već u biologiji", kaže Levine. Putem simptoma, tijelo izgovara svoju priču.

Igra povjerenja

Nebriga za ženine osjećaje i manjak interesa za konstruktivno rješavanje problema samo su simptomi dubljih problema s kojima se muškarci s ovim stilom ponašanja najčešće izbjegavaju suočiti. Oni ne mogu biti pouzdani i odgovorni u vezi. Žene su uvjerene da oni to ne žele, a oni to zapravo ne mogu.

Druga strana medalje

Kad se u nečem osjećamo boljima od drugih, to ćemo isticati, to ćemo pokazivati. Baš kao što djeca pokazuju roditeljima svoj crtež ili skok u more tražeći odobrenje ili divljenje, tako ćemo i mi isticati tu našu moć ili važnost, to mjerilo naše vrijednosti. A drugima će to smetati, jer ih zasjenjuje. "Bolji od" zapravo je mjesto krhkosti.

Dobri odabiri

Poboljšanje kvalitete života, prvenstveno stanja i osjećaja koje živimo, mozak ne smatra toliko važnim kao recimo ponavljanje negativnih scenarija kako bismo se jednom u budućnosti možda zaštitili od potencijalnih povreda. I zato je lako završiti na vječno poznatim, ali lošim mjestima u sebi.

Put povjerenja

Hrabrost za poklanjanje povjerenja ljudima koji su vrijedni povjerenja nije moguće bez razvijanja povjerenja u vlastite snage. To znači, moći se zaštiti se ako se osjećamo ugroženima, biti u stanju postaviti granicu onima koji naše osobne granice prekoračuju, moći uzvratiti ili smiriti situaciju ako se osjećamo napadnutima.

Što nas ograničava?

Nesavršeni smo. Skloni smo pristajati na tuđa ograničenja i/ili imati sklonost ograničavanju drugih. Ako si to možemo priznati, možemo i istraživati kada to radimo i koji osjećaji nas na to navode. Možemo odabirati ljude s kojima se možemo bolje povezati, koji nas ne pokušavaju ograničiti, nego nas osloboditi, inspirirati, potaknuti za dalje i više.

Novo poimanje dobrog i lošeg

Želja da budemo dobri i da imamo pozitivnu sliku o sebi sasvim je prirodna, međutim, ako se ne usuđujemo sagledati svoju "lošu" stranu, onda ne možemo zaista biti dobri i zaista raditi dobro drugima. Ono "loše" će preuzimati kontrolu, jer je odbačeno. A ono što je odbačeno ne nestaje, već upravo suprotno - buja i jača sve dok ne shvatimo da nešto nije u redu.

Sebičnost ili briga za sebe?

Uzeti si za pravo nešto zbog čega ćemo se osjećati bolje i imati optimističniju viziju budućnosti je univerzalno dobro. Trpeći majčino žaljenje ili prijateljičinu zavist postajemo robovi njihovih destruktivnih obrazaca što nas oslabljuje i na drugim poljima. A postavljajući granice se osnažujemo.

Kako odustati od agresivnih ispada?

Nemoć je jedan od najneugodnijih osjećaja s kojim se možemo susresti. A nagonski, impulzivni način da se iskoprcamo iz osjećaja nemoći je agresija. Nitko ne voli izgubiti kontrolu nad svojim osjećajima. Nakon vikanja, psovanja, vrijeđanja redovito nastupa osjećaj krivnje ili želja da se situacija izgladi.

Ljubavni labirinti

Ono što smo dobivali umjesto ljubavi ima posebnu emotivnu vrijednost. Ako je otac često bio odsutan i svoje odsustvo pokušavao nadomjestiti novcem, novac će imati posebnu emotivnu vrijednost. Dijete uči, osjeća da je nešto drugo važnije od njega samoga, od onog tko ono jest. U odrasloj dobi, ono naučeno se miješa s idejama o partnerskoj ljubavi.

Ljubav i krhotine ljubavi

Sve što nam je u životu vrijedno zahtijeva ulaganje energije, posvećivanje, pažnju. Tako i partnerstvo. Neki smatraju da ljubav boli, no ljubav ne povrjeđuje. Ono što povrjeđuje su "naplavine" ili "krhotine" ljubavi, a to su povrede koje su nastajale kroz bliskost s roditeljima tijekom djetinjstva, a koje su asocirane s ljubavlju.

Put suptilnosti

Odrastajući, naučili smo se braniti, potiskivati, cijeniti moć naspram nemoći, snagu naspram ranjivosti. No, biti ranjiv znači biti čovjek. Nijedan čovjek na ovaj svijet nije došao omotan neprobojnim oklopom. Naučiti osluškivati svoju ranjivost znači vratiti se sebi. A kad njegujemo svoju ranjivost, nagrada je suptilnost.

Životna priča

Životna priča tijekom života postaje jedna vrsta identiteta. Ona utječe na to kako govorimo o sebi i svom životu, što ćemo iz svojih životnih događaja uključiti u razgovore s drugima, a što ćemo izostaviti. Životna priča govori puno o nama i onom kako vidimo svijet u kojem živimo. Životna priča nas zrcali i oblikuje.

Istina o egu

Savjeti tipa "riješite se ega" su neostvarivi, a radite li protiv ega, svom unutarnjem svijetu nanosite veliku štetu. Kada jednom usvojite stav da je ego loš i da ga trebate tretirati kao unutarnjeg neprijatelja, počinjete sami sebe kritizirati i etiketirati se lošima. Ego je neodvojivi dio vas, ego vam treba, ego je OK!

Jeste li normalni?

Često se događa da potreba za "normalnošću" postane jedna vrsta zabrane na originalnost, hrabrost, kreativnost i sve one divne ljudske osobine koje pomalo strše. Neurolog i psihijatar Kurt Goldstein izjavio je: "Normalnost se ne može definirati prilagođavanjem, već upravo  suprotno, sposobnošću da se osmisle vlastita pravila".

Porijeklo stresa

Lako je uzorke stresa vidjeti u poslu, u zahtjevnoj obitelji ili u problematičnim prijateljima, dok je pravi uzrok stresa unutarnji, odnosno, naš način nošenja sa svim tim životnim izazovima. Ono što nas čini naročito osjetljivima na stres su potisnuti osjećaji koji postaju jedna vrsta leće kroz koju se sve čini strašnije i nesigurnije nego što jest.

Kad tolerantnost postane problem

Pretjerana tolerancija nikome ne čini dobro. Ona je znak da je osoba sklona preuzeti na sebe teret koji joj ne pripada, što je nije ništa drugo nego naučeni obrazac, navika iz djetinjstva utemeljena na nedovoljno jasnim i stabilnim osobnim granicama. Zbog patrijarhalnog nasljeđa, one koje previše toleriraju najčešće su žene.

Kad se dobro i loše pomiješaju

Što je dobro, a što loše, učimo tijekom djetinjstva. Kasnije u životu težimo biti dobri na naučene načine koji za nas nisu uvijek dobri. Kad radimo za svoju dobrobit, za dobar osjećaj koji je zaštićen dobro postavljenim osobnim granicama, onda i drugima možemo dati ono najbolje od sebe.

Moć interpretacije

Kao djeca nemamo puno izbora. Usvajamo ono što nam kažu odrasli i njihove interpretacije uglavnom doživljavamo istinitima. Kao odrasli imamo mogućnost shvaćanja različitih interpretacija i mogućnost odabira one interpretacije koja za dobrobit nas, drugih ili svijeta radi najbolje.

Snaga povezanosti

Snaga povezanosti među ljudima ovisi o tome imaju li zajedničke ciljeve i zajedničke neprijatelje. Oni koji su na istoj strani i koji streme istom cilju, puno su povezaniji. Zajednički cilj i zajednički neprijatelj mogu biti vrlo konstruktivne teme za razgovor s ljudima s kojima se želite bolje povezati.

Tko vas vodi kroz život?

Slušanje svog unutarnjeg djeteta nije isto što i prepuštanje vodstva svom unutarnjem djetetu. Unutarnje dijete ne smije voditi kroz život, jer ne zna kud ide. Kad unutarnje dijete vodi život, obrasci se ponavljaju i sve negativne poruke koje je unutarnje dijete dobivalo tijekom djetinjstva pokazuju se istinitima.

Pristajete li na manje?

Oni koje vole davati i koje puno misle na potrebe drugih u partnerskom odnosu često pristaju na manje. Vodeći računa o partneru, zaboravljaju na sebe. Mireći se s granicama bliskosti i zajedništva koje im partner postavlja osjećaju manjak ljubavi, ali se na to navikavaju i traže grešku u sebi.

Što pokreće ljubavnu kemiju?

Jedno od osnovnih pravila ljudskog psiho-emotivnog funkcioniranja glasi: ono što je odbačeno preuzima kontrolu. Jedno od osnovnih obilježja zaljubljivanja je gubitak kontrole. "Kemija" i osjećaj kompatibilnosti obećavaju mogućnost dovršavanja priča od nekada. Međutim, isto tako predstavljaju rizik od ponavljanja istih traumatskih iskustava, od kopanja po starim ranama.

Kad udovoljavanje zasjenjuje davanje

Kad usrećivanje, pomaganje ili pružanje užitka nije svjesna želja nego proizlazi iz naučene uloge, onda se osjećamo na neki način dužnima udovoljiti i istrpjeti ćemo određenu dozu podređenosti ili zanemarivanja sebe i svojih potreba kako bismo drugome pružili ono što smatramo da mu treba.

Skriveni život želja

Želja je zarazna. Želimo ono što žele naši roditelji. Želimo ono što žele naši prijatelji iz razreda. Želimo ono što žele naše sestre i braća. Zaraznost želje ne odnosi se samo na predmete već i na ljude, titule i ideje o ispunjenom životu. Zato želje i odabir životnih uzora možemo shvatiti kao sredstvo osobne transformacije.

Buđenje ideala

Istina, sloboda, ljubav, dobrota, pravda, humanost - ideali čije buđenje i njegovanje postaje protuotrov za ogorčenost i beznađe. Živi ideali osvjetljavaju put i postaju trajna inspiracija. Međutim, ideali su u svojoj srži paradoksalni i zbog toga ih je u odrasloj dobi tako lako odbaciti.

Istraživanje autentičnosti

Zbog čega jedni druge kopiramo? Što su "meme", zašto postoje i kako upravljaju našim ponašanjem? Što znači biti autentičan ako je kopiranje jedan od osnovnih načina učenja tijekom djetinjstva? Kad smo bili djeca, kopirajući druge stjecali smo važne životne vještine. Kao odrasli, želimo biti svoji.

Paradoks osviještenosti

Zašto je tako teško nekoga osvijestiti? Kako to da osvještavanje obrasca ponašanja samo po sebi ne znači i izlazak iz tog obrasca? Zašto nije moguće "prenijeti" nekome svoju razinu osviještenosti? Svaka životna priča je jedinstvena, a samim time jedinstven je i put osvještavanja kojem prethodi iskrena zainteresiranost za sebe i svoj put.

Balansiranje u neizvjesnosti

Na suprotnom polu od rigidnosti, tvrde samouvjerenosti i niske netolerancije na neizvjesnost su: salažljivost, felksibilost i kreativnost. To su unutarnji darovi koje dobivamo s prihvaćanjem neizvjesnosti kao vitalnog dijela života i dopuštanjem da frustracija traje dok ne pronađemo rješenje koje nam donosi dobar osjećaj.

Skriveni autor autoriteta

Mnogi ljudi u svojim glavama doživotno zadrže pijedestal na koji se svako malo popne netko drugi: psihijatar, svećenik, pisac, mentor, prijatelj, prijateljica, političar, guru. Autoriteti su nam nužno potrebni u vrijeme odrastanja, jer nemamo dovoljno životnog iskustva. Lijepo je imati dobre autoritete i u odrasloj dobi, no važno je i zadržati zdravu dozu kritičnosti.

Ispod slike o sebi

Slika o sebi uvijek teži svom očuvanju. To je neka vrsta psihički sigurnog mjesta - znamo kakvi smo i znamo kakvima želimo da nas vide drugi. Puno problema u odnosima nastaje upravo zbog snažne potrebe za očuvanjem dobre slike o sebi. Što se više dajemo u održanje te slike, to smo manje u stanju vidjeti druge.

Čežnja za stapanjem

Svi ćemo se lako složiti da djeci treba ljubav. Međutim, malo je majki koje su u stanju novorođenčetu pružiti ono što mu treba - stapajuću ljubav. Novorođenče nema razvijenu svijest o sebi, o drugima, o svijetu, i stopljenost s majčinim prsima daje mu stabilan osjećaj postojanja.

Sjaj i tama projekcije

Baš kao što dijete vjeruje da su njegove idealizirajuće projekcije istinite jer mu to omogućuje da opstane uz roditelje koji su predaleko od idealnih, tako i odrasla osoba vjeruje u svoje idealizirajuće projekcije koje vode prema sreći, prihvaćenosti, zajedništvu, nježnosti i svemu ostalom što u svom životu želi imati.

Jaki i slabi

Svaka "jaka" osoba u sebi krije slabost koju tek treba otkriti i svaka "slaba" osoba u sebi krije snagu koju tek treba otkriti. "Jaki" vrlo često imaju partnere ili partnerice koji su u emotivnoj poziciji slabih. To je prirodno - spoje se zato što jedni u drugima osjećaju ono što im u njima samima nedostaje.

Život u zoni rizika

Poduzimanje rizika u život unosi uzbuđenje, ali ne treba zaboraviti da se to uzbuđenje temelji na izlaženju iz zone sigurnosti, odnosno nasuočavanju sa strahom. Pritom, sve što imamo je procjena: hoće li zamišljena budućnost donijeti neki prosperitet, nešto bolje, ljepše, važnije, dublje ili ne.

Kreativnost kao stil života

Kreativnost je vezana uz mnoge paradokse. Visoko je cijenjena, ali je često i ignorirana. U društvu se potiče, ali i omalovažava. Izraz je ljudske slobode, ali i usamljenosti i izolacije. Njegovanje kreativnosti kao životnog stila znači njegovanje fleksibilnosti i otvorenosti prema životu.

Nova hrabrost

Za mnoge ljude hrabrost znači borbenost, skrivanje slabosti i sklonost uzbuđenjima. Međutim, postoji i sasvm drugačija vrsta hrabrosti koja je utemeljena na upoznavanju i prihvaćanju svoje ranjivosti, svog senzibiliteta. Takva hrabrost omogućuje bliskost i kvalitetno doziranje životnih uzbuđenja.

Tamna strana vjere u ljubav

Svi znamo da postoje muškarci koji imaju snažne predrasude prema ženama, koji na razne načine ponižavaju žene ili ih guše kontrolom i kritikom. Međutim, bliski sudar sa ženomrscem je naročito strašan, jer žene ostavlja s pitanjem: "Ako ljubav nije ta pozitivna pokretačka sila, što onda jeste?"

Koliko možemo razumjeti druge ljude?

Ljudi su puno različitiji nego što mi to možemo zamisliti. Ponekad, koliko god si razbijali glavu o tome kako je netko mogao nešto učiniti ili reći, nećemo ući u trag pravom objašnjenju. Ponekad samo treba prestati razbijati glavu nagađanjima.

Temelji uspjeha

Učite djecu odlaganju trenutnog zadovoljstva radi nekog važnijeg cilja. Tako će djeca naučiti podsnositi malu dozu frustracije kako bi kasnije mogla, zasluženo, uživati više. Ta navika će se prenijeti i u odraslu dob i time ćete ih učiniti sposobnijima.

Mudrost otpuštanja

Otpuštanje nije baš tako jednostavno kao što se čini. Postoji velika razlika između mentalnog i emotivnog otpuštanja. Kada otpustite nešto "jer ste tako odlučili", vrlo je moguće da ste time samo potisnuli svoje stvarne osjećaje.

Pozitivna strana razočaranja

Razočaranja su neizbježan dio života. Štoviše, ona su dio procesa odrastanja. Kroz njih učimo o životu, o sebi, o svojoj ljudskoj prirodi. Razočaranja nas stavljaju u kontakt s realnošću.

© 2021 Tomica Šćavina - Upoznajmo ljudsku prirodu